Izolacija na cevima radi dva posla. Na grejanju zadržava toplotu u vodi umesto da je razdaje hodniku i šahtu, pa do radijatora stigne ono što je kotao platio. Na hladnoj vodi i rashladnim vodovima sprečava da se na cevi skuplja kondenz – voda koja kaplje sa cevi kvasi izolaciju, plafon i zid, a na spoju sa metalom pokreće koroziju.
Ovo je izolacija u šipkama, sa uzdužnim prorezom – navlači se na cev i zatvara po dužini. Debljina zida je 9 mm, što je najčešći izbor za razvod grejanja i sanitarne vode u stanu i kući: dovoljno da zadrži toplotu, a dovoljno tanko da cev sa izolacijom prođe kroz standardne prodore i iza maski.
Kako se bira. Unutrašnji prečnik izolacije mora da odgovara spoljašnjem prečniku cevi – za bakarnu cev Ø22 uzima se izolacija Ø22. Deblji zid znači manje gubitka toplote i sigurniju zaštitu od kondenza; tanji je jeftiniji i lakše prolazi kroz tesne prodore.
Pri ugradnji spojeve zalepite i po potrebi prelepite trakom – izolacija radi samo ako je zatvorena. Otvoreni prorez ili razmak na spoju je mesto gde toplota izlazi, a kod hladnih vodova mesto gde počinje kondenz.
Dostupni prečnici. Ø18, Ø22, Ø28, Ø35, Ø42, Ø48, Ø54, Ø60, Ø76 i Ø89 mm.